Prestala sam čitati
vijesti po portalima. Prestala sam pratiti sve vijesti. U Bosni i van
nje.Televizor sam izbacila iz kuće. Više nisam mogla podnijeti širenje nemorala
putem ove kutije. Više nisam mogla gledati i slušati medijske laži. Radi svoga
mira.
Shvatila sam da svoje
mišljenje i stavove ne mogu graditi čitajući izmišljotine onih kojima je samo
gledanost bitna. Pa koliko, dragi moji, vam je gledanost porasla ovih dana? Na
račun muslimana? Gledanost, kao što vidim, ne možete na bilo koji drugi način
ni da dosegnete.
Svakako vam poručujem
da moj mir narušiti nećete, niti ćete učiniti da islam i muslimane zamrzim. Ja
sam se okrenula onome u čemu je istina jasna – Kur'anu Časnom, govoru Allahovom
i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne govori po svome
nahođenju.
„Među vama je bilo onih
koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro
po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od
njih koji je to najviše činio čeka patnja velika. Zašto, čim ste to čuli, nisu
vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je očita
potvora!" ... (Prijevod značenja En-Nur, 11.-12.)
Zar nam ovi ajeti nisu
dovoljni do Sudnjeg dana? Ajeti koje je Allah, subhanehu ve te'ala, objavio
zbog potvore na Aišu, radiallahu anha, ali ujedno su ovo ajeti objavljeni svakom od nas, ponaosob, da ne dozvolimo crvu
sumnje da djeluje.
Budimo iskreni prema
sebi – koliko smo puta za neku beznačajnu sitnicu posumnjali na vjernika,
Allahu pokornog roba? Jesmo li ikada takvom insanu za grešku (samo našem oku
vidljivu) našli opravdanje, pitali, ili bili od onih u Časnoj Knjizi opisani
kao mirni i dostojanstveni prolaznici pored onog što ih se ne tiče? Jesmo li?
Danas nam je televizija
uveliko otežala (ili olakšala) stvari. Istinski vjernici se bore protiv nje
braneći čast svakog muslimana, dok ostali, miskini, u pokušaju da okaljaju sve
islamske vrijednosti jednog insana, ne biraju ni metode ni sredstva.
Nažalost, medijima smo
dopustili da nam preko praga pređu, da sjednu i na kauč, kahvu popiju. I mozak
ispiju. Ništa to drugo nije osim šejtana, Allah ga prokleo. I mi se družimo sa
njim, u kući ga držimo. U njeg gledamo. A Allahov govor zapostavljamo. Allahove
riječi, lijek za srce i dušu. A ne želi nam Allahov neprijatelj ništa osim
Džehennema. Nikakvo dobro. Allahu se tako zakleo - do Sudnjeg dana će nas na
zlo navraćati.
Svjesna sam da se na
dunjaluku pravda ne može postići. Svjesna
sam da ne mogu učiniti mnogo u odbrani muslimanske časti, ali znam da Allah,
Zaštitnik iskrenih vjernika, može. On je Pravedni i On je dan, u kojem ćemo svi
pred Njega Uzvišenog stati, nazvao Sudnjim danom. Danom pravde. Danom u kojem
neće nepravda biti nanesena nikome.
A do tad dovom tražimo milost sa Izvora milosti.