Kad je Allahu dunjaluk ništa
Onda si ti obradovana slobodom
A mi zatvorom.
Dok smo bez cilja koračale,
Ti si pisala srcem.
Pisala si riječi, koje, eto, ostadoše vasijet tvoj.
Savjet i opomena nama,
Da se podsjećamo...
Allah ne opterećuje preko mogućnosti robove svoje
A danas shvatih da ti, ono što mi teretom smatramo,
Nosiš kao perce, lahko.
Kao da želiš reći: Gospodaru, i kad bi mi Ti još tereta dao,
Ja bih to nosila, s imenom Tvojim, Uzvišeni.
Mi smo, Mino, gubitnici naspram tebe.
Pobijedila si nas.
Onom snagom ubjeđenja tvoga.
Pobijedila.
Oborila s nogu.
Koliko ti, ja ne bih mogla nikad.
Zato je Allah i dao da me pretekneš,
U svemu.
A sebe invalidom nazivaš.
Srce tvoje trči Gospodaru.
Noge ti i ne trebaju.
Tvoja duša hrli Vječnome.
A vidi mene...
I srcem
I korakom
Zastajkujem
Zapitkujem ...
I nikad neću stići tamo gdje si stigla ti
Obišla svijet
Svojom rječju.
Nema komentara:
Objavi komentar