"Čudan
li je slučaj vjernika! Šta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne važi
ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreća, bude zahvalan, pa
mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreća, bude strpljiv, pa
mu se i to (strpljivost na nesreći) upiše u dobro djelo." (Hadis bilježi
Muslim)
Dok
slušamo ili čitamo o životu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, divimo se
njegovoj ustrajnosti i pored svih iskušenja kroz koja je prošao. Prolazi nas
jeza samo kad se zamislimo u toj situaciji.
Subhanallah, najbolji čovjek svih vremena, a toliko iskušenja. Zbog čega
li? Zbog ljubavi, nego šta! Ljubavi Uzvišenog. El-Veduda.
A
mi se onda pitamo – zbog čega je mene Allah ovako kaznio? Jesam li ja ovo
zaslužila?
Velika
je mudrost Njegova. Stanje srca svačijeg On, Uzvišeni, zna. I ne brini se,
nikad ti neće dati ono što po(d)nijeti ne možeš. Iskušenja ti daje da bi te
nagradio. Da bi naučila. Odrasla. Zato jer te voli.
Allah
samo želi da Ga se stalno sjećaš i moliš za pomoć. Da bi ti onda iz milosti
Svoje dao i više nego što tražiš. Treba li nam onda veća titula od titule roba
Allahovog?
Nijedno
breme koje za života svoga ponesemo, nije teško, ako ga nosimo sa imenom
Allahovim. Nijedno breme nećemo prebaciti na tuđa pleća jer je nama teško.
Nekad
sam se znala upitati, zbog čega je Allah, subhanehu ve te'ala, baš toliko
stavljao Svoga najdražeg roba na iskušenja?
Da
bi ga pripremio da ponese titulu poslanstva. Da bi primjerom pokazao svima nama, da su iskušenja neminovna i da ih
On, Uzvišeni daje svakome, bez izuzetka. I da sve što nam Allah, subhanehu ve
te'ala, dadne kao iskušenje, to je zato da bi nas podučio onome što je bolje za
nas. I da bi nas, na kraju, nagradio za sabur. Nagradom, koju ni pojmiti ne
možemo.
"Sada se
rastajemo ja i ti!" - reče onaj - "pa da ti objasnim zbog čega se
nisi mogao strpiti.”
"Što se one
lađe tiče - ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio
jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;
što se onoga
dječaka tiče - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće
na nasilje i nevjerovanje navratiti,
a mi želimo da
im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i
milostivijeg;
a što se onoga
zida tiče - on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano
njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti
Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome
rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!" (Prijevod
značenja, Al-Kahf, 78.-82.)
Kako
nas Allah kroz ove ajete podučava, da sve što izgleda dobro ne mora biti tako,
i da sve što izgleda loše ne mora biti. Allah je za nas sve savršeno uredio.
Strpi se i vidjet ćeš na kraju da je tako ipak za tebe najbolje. Allahu ekber.
Koliko smo puta neko iskušenje dočekali i bili nestrpljivi u njegovom
podnošenju. A na kraju bi se ispostavilo da smo upravo kroz to iskušenje
postali stabilniji i bolji. Allahovom voljom.
Muslimanko,
trgni se. Allahov rob si, i toga si svjesna. Budi ponosna. Svako je breme vjerniku lahko, ako ga nosimo s
imenom Allahovim.
Nema komentara:
Objavi komentar