Sjećam se svog prvog
Mushafa.
Dobila sam ga na poklon
od babinog prijatelja. Oh, kako se dječije srce tad radovalo. U tom vremenu
sam, u mektebu, počela učiti i prve ajete iz Kur'ana, pa sam jedva čekala
vikend da svojim prijateljicama pokažem svoga novog prijatelja.
Dok sam bila dijete
nisu mi govorili kakve se priče kriju u toj Knjizi. Nisu mi rekli da se tu
nalaze uputstva za život. Ispunjen život. Pričali su mi samo da je to Objava, koju
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosio ljudima. Nažalost, toliko
sam znala. Ipak sam bila sretna zbog takvog prijatelja. Osjećala sam se bliskom
našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Sjećam se i kad sam s
babom prvi put učila suru Jasin. SubhanAllah, nije bilo veće radosti.
Ja sam učila, a babo je
šapatom ponavljao za mnom. Kad ne bih znala nešto pročitati, ušutim, da čujem
šta će babo reći. I onda ponovim. Sve me je to činilo velikom u mojim očima.
Odraslom. I doraslom.
Poslije sam dobila i
Kur'an s prijevodom. Čitala sam „priče“ o Poslanicima. Nisam razumijevala, ali
sam uživala čitajući. Ajeti o džehennemu su me plašili, pa sam ih radije
preskakala i čitala ono što mi se više sviđa – ajete o džennetu. Vječnom
uživanju. I svo to uživanje samo ako budem slušala roditelje, ako ne budem
lagala, ako budem pomagala drugima i činila dobra djela. Kao djetetu, izgledalo je lahko. Činiti dobra djela
značilo je - pospremiti svoju sobu, biti dobar učenik, pomagati mami, poštovati
starije, ne svađati se s braćom...
Sad, godinama poslije,
shvatam koliko me moj prijatelj naučio. Njegove priče nisu bile isprazne. Nisu
bile dosadne. Taj moj prijatelj nije tražio od mene da se s njim družim. I kad
ga ne bih potražila sedam dana, nije se ljutio. Naprotiv, radovao se. Odgajao
me. I otkrivao mi nove tajne. Želio je da napredujem. Želio je da budem
najbolja kćerka i sestra. Najbolja učenica. Prijateljica. I što je najvažnije,
želio je da budem dobra muslimanka.
I danas, kad se osamim
sa svojim prijateljem, otkrivam nove tajne. Pronalazim odgovore na sva pitanja.
Rješenja mnogih problema. Još me moj prijatelj uči kako da budem bolja.
Odagnava brige. Popravlja raspoloženje. Smiruje moje srce. Uči me pokornosti
Jedinome Gospodaru. Čini me zahvalnijom i skromnijom. Daje mi do znanja da sam
samo praška i da moja duša i nije moja. Već da pripada Uzvišenom. Vladaru.
Stvoritelju.
Uzvišeni Gospodar nam
je, preko voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslao prijatelja za
čitav život. Prijatelja, s čijim druženjem stičemo Allahovo, subhanehu ve
te'ala, zadovoljstvo. Najljepši govor, odakle trebamo crpiti znanje. Počnimo se
družiti sa njim, prije nego nas neki drugi prijatelj odvuče u propast.
Gospodaru, plemeniti
Kur'an učini proljećem naših srca, svjetlom naših prsa i rješenjem naših
problema i briga! Neka Kur'an bude lijek našeg srca i neka nam ljubav prema
Tebi bude snaga da uvijek kada nas zadese teški trenuci ne pokleknemo, već
hrabro nastavimo dalje, boreći se da steknemo zadovoljstvo Tvoje. Amin.
Nema komentara:
Objavi komentar