Kažu mi da bih trebala da živim u 21. stoljeću. Da se skinem i pokažem ono "što imam". Ne znaju, jadni, da to "što imam" i nije moje.Sve to pripada mome Gospodaru, Uzvišenom. I da vam kažem - zadovoljna sam da živim u 7. stoljeću. Po Poslanikovom, sallallahu alejhi we sellem, sunnetu.

ponedjeljak, 29. prosinca 2014.

Najbolji prijatelj, čiji govor nikad ne postaje dosadan - Kur'an

Sjećam se svog prvog Mushafa.
Dobila sam ga na poklon od babinog prijatelja. Oh, kako se dječije srce tad radovalo. U tom vremenu sam, u mektebu, počela učiti i prve ajete iz Kur'ana, pa sam jedva čekala vikend da svojim prijateljicama pokažem svoga novog prijatelja.

Dok sam bila dijete nisu mi govorili kakve se priče kriju u toj Knjizi. Nisu mi rekli da se tu nalaze uputstva za život. Ispunjen život. Pričali su mi samo da je to Objava, koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosio ljudima. Nažalost, toliko sam znala. Ipak sam bila sretna zbog takvog prijatelja. Osjećala sam se bliskom našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Sjećam se i kad sam s babom prvi put učila suru Jasin. SubhanAllah, nije bilo veće radosti.
Ja sam učila, a babo je šapatom ponavljao za mnom. Kad ne bih znala nešto pročitati, ušutim, da čujem šta će babo reći. I onda ponovim. Sve me je to činilo velikom u mojim očima. Odraslom. I doraslom.

Poslije sam dobila i Kur'an s prijevodom. Čitala sam „priče“ o Poslanicima. Nisam razumijevala, ali sam uživala čitajući. Ajeti o džehennemu su me plašili, pa sam ih radije preskakala i čitala ono što mi se više sviđa – ajete o džennetu. Vječnom uživanju. I svo to uživanje samo ako budem slušala roditelje, ako ne budem lagala, ako budem pomagala drugima i činila dobra djela. Kao djetetu,  izgledalo je lahko. Činiti dobra djela značilo je - pospremiti svoju sobu, biti dobar učenik, pomagati mami, poštovati starije, ne svađati se s braćom...

Sad, godinama poslije, shvatam koliko me moj prijatelj naučio. Njegove priče nisu bile isprazne. Nisu bile dosadne. Taj moj prijatelj nije tražio od mene da se s njim družim. I kad ga ne bih potražila sedam dana, nije se ljutio. Naprotiv, radovao se. Odgajao me. I otkrivao mi nove tajne. Želio je da napredujem. Želio je da budem najbolja kćerka i sestra. Najbolja učenica. Prijateljica. I što je najvažnije, želio je da budem dobra muslimanka.

I danas, kad se osamim sa svojim prijateljem, otkrivam nove tajne. Pronalazim odgovore na sva pitanja. Rješenja mnogih problema. Još me moj prijatelj uči kako da budem bolja. Odagnava brige. Popravlja raspoloženje. Smiruje moje srce. Uči me pokornosti Jedinome Gospodaru. Čini me zahvalnijom i skromnijom. Daje mi do znanja da sam samo praška i da moja duša i nije moja. Već da pripada Uzvišenom. Vladaru. Stvoritelju.

Uzvišeni Gospodar nam je, preko voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslao prijatelja za čitav život. Prijatelja, s čijim druženjem stičemo Allahovo, subhanehu ve te'ala, zadovoljstvo. Najljepši govor, odakle trebamo crpiti znanje. Počnimo se družiti sa njim, prije nego nas neki drugi prijatelj odvuče u propast.


Gospodaru, plemeniti Kur'an učini proljećem naših srca, svjetlom naših prsa i rješenjem naših problema i briga! Neka Kur'an bude lijek našeg srca i neka nam ljubav prema Tebi bude snaga da uvijek kada nas zadese teški trenuci ne pokleknemo, već hrabro nastavimo dalje, boreći se da steknemo zadovoljstvo Tvoje. Amin.

Nema komentara:

Objavi komentar