Alarm za buđenje

Kad se insan zatvori među svoja četiri zida, kada je udaljen od društvenih mreža i televizije, osjeti blagodat samoće. Subhanallah.

Osjećam kao da sam u prostoru do kojeg ne mogu doprijeti poruke mržnje s kojim se danas muslimanski svijet suočava. U prostoru iz kojeg ne izlaze, osim poruke Sunneta, miljenika svih svjetova, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A nije to ona samoća koja vodi ka depresiji, već samoća u kojoj čovjek proizvodi samo čiste, zdrave misli. Samoća iz koje Allahov rob ubire najljepše plodove – znanja, imana, bogobojaznosti.

Mada, ni ova samoća nije dugoročno rješenje. Kakav bi nam to svijet bio da smo svi zatvoreni u svojim kućama i da se ne bavimo društveno-korisnim radom, da ne pomažemo ljudima oko sebe, da ne širimo ljubav, osmijeh i selam? A bojim se da smo upravo dotle došli. Bojim se da smo počeli da se bavimo nebitnim stvarima. Navest ću banalnu stvar – grupe i stranice na facebook-u pod nazivima „Pitanja i odgovori iz islama za sestre“, „Pitanja iz islama“, „Pitanja i odgovori“, i sl. Slažem se, ovo nam je potrebno, ali  ovo donosi više štete nego koristi ovome ummetu. Iz prostog razloga što zbog različitih stavova i mišljenja nastaju rasprave i svađe. A šejtanu malo fali da u srca muslimana usadi klicu mržnje prema drugim muslimanima. Danas smo, hvala Uzvišenom Allahu, počašćeni svim vrstama tehnologija. Daije su nam pristupačni skoro u svakom trenutku. Održavaju se brojna predavanja, halke, tribine, seminari, itd. I trude su, u ime Allaha, da nam daju odgovore na sve naše nedoumice. Jeste, razumijem, džehl se ukorijenio među nas.  Savezi  i kulture koje su nastanjivale naše prostore posljednjih sto godina vrlo su doprinijele tome. I sami smo počeli tražiti odgovore okrećući se Zapadu, a ne Istoku, gdje su naši korijeni.

Opet, sve to ne bi nas smjelo obeshrabriti da počnemo učiti i tražiti znanje, od ovog trenutka. Koliko god insan talio svoju glad za znanjem na Zapadu, neće je upotpuniti dok se ne okrene Sunnetu.

Iz ličnog iskustva – kao malu, babo i mama su me učili da prije jela proučim dovu „Bismillah“ (U ime Allaha), i prije pijenja vode isto. A tek skoro sam saznala da su naučnici otkrili promjenu molekulskog sastava vode i hrane kad se spomene Allahovo ime prije njihovog konzumiranja. Također, učili su me da jedem i pijem sjedeći, a nedavno saznadoh da je konzumiranje hrane i vode stojeći smrt za ljudski organizam (laički rečeno). Po Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naučena sam da nakon ustajanja protresem svoju posteljinu, a tek prije nekoliko dana čitam da naša koža koja se ljušti tokom noći ostaje u posteljini na koju se onda nakupljaju grinje, mikroorganizmi koji izazivaju kožne infekcije, koje se ne mogu uništiti osim protresanjem, čak niti pranjem na najvećoj temperaturi. Allahu ekber!

Kao što rekoh, samo Kur'an i Sunnet mogu zasititi insana gladnog znanja. A navedoh samo sitnice u odnosu na ono što nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio kao vasijjet.

Možemo mi to sve raditi i bez Sunneta, naravno, jer eto naučnici svakim danom potvrđuju Kur'anske mu'džize, ali za slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijedi nam nagrada. Ahiretska i dunjalučka, inšallah.

Kako sam navela ranije, naši uvaženi profesori i daije se trude da nam olakšaju sticanje znanja. Trude se da nam olakšaju pristup pravim informacijama. Pa čak nam ostavljaju svoje mail adrese i brojeve telefona, da im se u svakom trenutku možemo javiti i tražiti savjet, odgovor, i slično. Subhanallah, koja požrtvovanost i dosljednost u dostavljanju ispravne poruke. Međutim, mi smo nekako lijeni da se sami pridignemo i potražimo rješenje svojih potencijalnih problema. Danas nam je  lakše otvoriti facebook profil i tamo ćemo naći mnoštvo odgovora koja nam daju džahili, poput nas. Čast  izuzecima i Allahovim robovima koji se nadaju nagradi Allahovoj pa pronađu odgovore umjesto nas i dostave nam sve potanko objašnjeno. A mi samo „klik“ i sve je tu. Samo kad bi još neko i riješio te naše probleme, da se ni tu ne namučimo.

Korim i samu sebe što sam bila upala u istu zamku. Zamku ljenosti. Zamku volje za raspravljanjem i dokazivanjem. Zamku dostavljanja netačnih i neprovjerenih informacija. Osim malog broja.

Razlog  ovog teksta nije pametovanje niti napadanje, već alarm za buđenje zbog saznanja i spoznaje da tonemo i da se gušimo u pijesku kojeg smo sami nanijeli u svoje dvorište. Ovaj ummet ne treba priču. On treba djela. Naše ulice trebaju zelene površine i parkove, a ne ulice ispunjene najlonskim kesama, narkomanskim špricama, životinjskim izmetom (čitaj psećim). Naše avlije trebaju cvijeće i dječiji žamor, a avlije sa spravama za roštiljanje, sa stolicama i bazenima nam ne trebaju. Od tog ummet nema koristi.

Mi ne smijemo (!!!) biti ummet koji se odmara i koji roštilja. MORAMO biti ummet koji odgaja ispravne generacije. Naše kuće ne smiju biti napunjene slikama, razglednicama, suvenirima sa putovanja već ispunjene policama sa knjigama. I to knjigama iz kojih se čita i uči.  Spavamo, a ne znam ni da li bismo uopće i smjeli spavati. Krvarimo, a trebali bismo biti ummet koji sprječava proljevanje krvi.

Zašto na facebook-u nemamo stranice pod nazivom: „Pozivam muslimane da očistimo mahalu i da posadimo sadnice i cvijeće“, jer je zasaditi drvo trajna sadaka, ili npr. stranicu pod nazivom: „Pozivam muslimane da posjetimo stare, iznemogle i bolesne u svojoj zgradi, ulici, mahali“ , „Pozivam muslimane da podučavamo Kur'anu“ , „Pozivam muslimane da učestvujemo u izgradnji džamija i česmi“ i sve ono što će nas dočekati na vagi dobrih djela, inšallah.

Možemo krivicu svaljivati na ostatak svijeta. Možemo glumiti i da smo žrtve neprijatelja islama. Ali prvenstveno smo žrtve samih sebe.

Čime smo, osim malog broja čestitih Allahovih robova, dokazali vrijednost, čistoću, ljepotu, milost, dobronamjernost, moral, stid, iskrenost, jezgrovitost, blagost, smirenost, dobrotu i sve najljepše osobine Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?

Tako što smo ga branili od neprijatelja psovkama, iako je on, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio da se na zlo uzvrati dobrim. Tako što smo otvorili rasprave i svađe među nama, iako nam je najbolji učitelj rekao da su vjernici kao stubovi jedne zgrade, jedan drugog podupiru. Tako što osuđujemo i gibetimo muslimane na svakom koraku, iako znamo da je krajnji sud Allahov, subhanehu ve te'ala, a da je gibet veliki grijeh koji zahtjeva tewbu. Tako što smo pokidali rodbinske veze i udaljili se od džema'ata, ili tako što smo zatvorili vrata musafiru, a znamo da musafir donosi bereket u kuću. Tako što odbijamo prosjaka i podcjenjujemo jetima, a znamo da nas Uzvišeni Allaha u suri Ad-Duha podučava da to ne radimo. Tako što smo ljubomorni i zavidni, iako nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio da ne smijemo željeti drugome ono što ne želimo sebi. Tako što se trudimo da odmognemo muslimanima, iako je Allahov Poslanik rekao da je najbolji od nas onaj koji koristi drugima. Tako što mirno spavamo i ne brinemo o siromašnima, a Poslanik nam je dao do znanja da ne smijemo zaspati siti ako znamo da je naš komšija zaspao gladan. A jesmo li od onih koji barem u dovi spominju siromašne?

Znajmo da će nam ovakvo stanje biti sve dok ne preispitamo stanje svoje duše. Sve dok se ne pokajemo i ne promijenimo način života. Bit će nam ovako sve dok budemo čitali izreke i citirali razne svjetske pisce i dok budemo zapostavljali Kur'an i hadis i izreke naših ispravnih prethodnika. Čije su izreke zlata vrijedne. Izreke koje će nas, ako ih integriramo u svoj život, uvesti u Džennet, Allahovom voljom. Sve dok budemo zapostavljali i omalovažavali svoje a uzdizali tuđe, bit ćemo ponižavani.

Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom ugledu neće naškoditi ovo što mu Allahova stvorenja pripisuju, jer je Allah spomen na njega visoko uzdigao. Ali će naškoditi nama ako se ne okrenemo Sunnetu.

„A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.“ (Prijevod značenja Ta-Ha, 124.)