Minesweeper

Ponekad dok odmaram od učenja, i općenito dok odmaram oči sa kombinacije crnih slova i brojeva po bijeloj podlozi, počastim sebe, ni manje ni više nego igricom na računaru, pod nazivom „minesweeper“ (minolovac). Iako je vrlo relaksirajuća, ipak zahtijeva određenu količinu pažnje i koncentracije. Mnogo puta sam imala i do 150 pokušaja, a samo u 6 % njih  uspijem završiti igricu. Pa da, i nije neki uspjeh, zar ne?  Ali, svi ti pokušaji i neuspjesi su me doveli do zaključka da sve što sam više koncentracije i pažnje igrici poklanjala, više mogućnosti mi se otvaralo na tom minskom polju. Više motivacije sam imala da otkrijem „cake“ koje su mi ranije onemogućavale pobjedu. Otkrivajući te cake pobjede su postale češće.

Tako sam počela razmišljati o životu kao jednom minskom polju. „Nagaziti minu“ nikako ne bi trebalo značiti kraj pokušaja. Jer što češće padamo lakše ustajemo i nastavljamo gaziti po svom minskom polju i tražiti područja bez mina kojim ćemo doći do svoga cilja, a to jeste konačni uspjeh.

Svakako, svi mi imamo svoje ciljeve i svi težimo njima. Ali se nekad desi da napola puta do ostvarenja cilja mi posustanemo jer idemo sporo, jer je previše prepreka do tog cilja, jer smo izgubili koncentraciju i volju. Više ne vidimo prolaz preko  prepreke koja nam se ispriječila na putu.

Međutim, istina je da je i pokušaj prelaska preko te nesavladive prepreke uspjeh. Nakon prvog pokušaja možda nećemo uspjeti, ali nakon drugog će nam se otvoriti mogućnost kojom ćemo prepreku zaobići, naći drugi put do cilja. Ili ćemo možda nakon trećeg-četvrtog puta sjesti i razmisliti šta nam to ne da da pređemo. I naći ćemo uzrok problema, kojeg ćemo ukloniti i savladati prepreku sa lahkoćom, te nastaviti do svog cilja.