Kažu mi da bih trebala da živim u 21. stoljeću. Da se skinem i pokažem ono "što imam". Ne znaju, jadni, da to "što imam" i nije moje.Sve to pripada mome Gospodaru, Uzvišenom. I da vam kažem - zadovoljna sam da živim u 7. stoljeću. Po Poslanikovom, sallallahu alejhi we sellem, sunnetu.

utorak, 6. siječnja 2015.

Ne odgađaj pokornost svome Gospodaru

Za nešto manje od dva mjeseca,inšallah, računat ću dvije pune godine  od mog pokrivanja. Od dana kad sam postala svjesna da je najbitnije u ovome prolaznom svijetu biti Allahu pokorna. Da jedini izlaz daje samo On, Veličanstveni.
Kraljica, rekoše... Ali, ne ja nisam kraljica. Ne osjećam se tako. Moja mahrama nije kruna. To je za dunjaluk, a ja sam ovdje zbog Ahireta. Onog vječnog.  Kraljica vlada kraljevstvom. Ja ne. Ja sam rob Jedinome. Ponosna.

Teško je opisati sve osjećaje koji su se do današnjeg dana u meni mijenjali. Teško je naći pravu riječ. SubhanAllah, znam samo da Allahu ne mogu dovoljno zahvaliti za ono čime me je počastio. Nisam zaslužila, to je od Njegove milosti.

Imam dvadeset i tri godine, i iskreno, do moje dvadeset i druge nisam bila svjesna koliko me moj Gospodar voli. Tog petnaestog u mjesecu februaru ja sam postala ja. Potpuna. Bez pretvaranja. Označena kao Allahu pokorna. Zaštićena.
Kada bih mogla riječima opisati emocije kojima se puni moja duša, sve žene svijeta platile bi  da   osjete isto. Ali, znaju moje sestre, tako nešto imaju samo biseri u islamu. Skriveni.

Zašto baš današnji dan?
Jer baš danas osjećam da trebam pokazati koliku čast imam što sam muslimanka. Imam čast da vam pričam o ljubavi prema Allahu, subhanehu ve te'ala. Prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i prema mahrami.
Nekad me je neko upitao može li se otkriti nakon pokrivanja. Zapravo, je li to haram. Vođena osjećajem, nisam pogriješila, sa sigurnošću sam rekla da ona koja jednom stavi svoj hidžab nikad više neće poželjeti da ga skine. Allahu ekber. Mahrama mi je danas kao jedan od organa u tijelu, bez kojeg bi moje zdravlje bilo narušeno. Sastavni dio mene. Moje ličnosti.
Ranije sam morala dokazivati da sam muslimanka, a danas je očigledno.  

Pišem ovo, zbog vas, sestre moje, koje se pitate - a šta će biti kad se pokrijem? Hoću li naći posao? Muža? Kako će me moja okolina prihvatiti? Društvo će me smatrati radikalnom? Roditelji će me  se odreći... Hoću li se pokajati nakon mjesec dana?
Sve ovo sam se i sama pitala. Brinula. Samo zato što nisam znala da je hidžab prirodno stanje za jednu ženu. Jer je i islam prirodna vjera. Vjera u kojoj nema tabua. U kojoj je svaki aspekt života objašnjen do najsitnijeg detalja. Kur'an je uputa cijelom čovječanstvu. Uputstvo koje koristiš u svome životu. A u tom uputstvu piše da je mahrama tvoj štit i tvoja lična karta. A Allah daje olakšanje. Allah daje nafaku i opskrbu. Sa svojom mahramom sigurno nećeš izgubiti svoju nafaku. Pokorne robove svoje Uzvišeni ne ostavlja na cjedilu. Nikada. Jedino možeš biti spašena.
Jednostavno, vremenom shvatiš da sve ono od čega te je Allah udaljio je zapravo bolje po tebe. A onda te obasipa drugim blagodatima. Vrijednijim i po ovaj a i po onaj svijet.

Iskušenja koja te, možda, zadese prvih nekoliko mjeseci jesu znaci pročišćavanja tvoga nijjeta. I čišćenja od grijeha. Već tada ćeš uvidjeti da je mahrama dio tebe. Pitat ćeš se, kao što sam i ja, - a zašto ovo nisam ranije uadila? Allah najbolje zna kad je pravo vrijeme. Ovo je, možda, za tebe pravo vrijeme. Pravi trenutak. Elhamdulillah.

Roditelji. Oni najteže podnose. Napočetku, ne daju da nosiš suknju, haljinu. Kasnije ti sami kupuju. Onda se počnu interesovati zašto to sve radiš. I na kraju, namaz krenu obavljati. Tvojim sebebom. SubhanAllah, koja čast.

„Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene (...)“, dio je ajeta iz sure Svjetlost.
Pa zar i sad misliš da ćeš biti ostavljena na cjedilu, i da će te Allah udaljiti o Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – braka? Voljeni je za tebe odredio onoga koji će te povesti do Dženneta, vječnog. To je davno zapisano. Samo malo sačekaj i vidjet ćeš kakva je nagrada za strpljenje.


Ne odgađaj pokornost Stvoritelju, voljena sestrice. Ne odgađaj svoju sreću više ni minute. Ti si ovdje da bi bila sretna i ponosna. Ti si ovdje da bi bila muslimanka. Moja sestra. Pohrli u zagrljaj islama. Pohrli u zagrljaj svojim sestrama. Sa Allahovim imenom. 

Nema komentara:

Objavi komentar