Kako biti uspješna... muslimanka

Valjda se ovaj svijet, u današnji vakat, zadeverao vanjštinom a nutrinu ostavio po strani, pa pod uticajem toga i same pribjegavamo onome što je manje važno. Pribjegavamo pretjeranoj brizi za izgledom, što nam na kraju postane kompleks. Ne kažem da je to nevažno. Samo bi trebalo biti na nižoj ljestvici prioriteta.

A opet, taj isti svijet od nas, muslimanki, traži da im pokažemo da nismo samo za kuhače i oklagije, već da možemo i više i bolje. Da pored kuhače znamo koristiti i olovku i računar. I volan. Da znamo iskoristiti na najbolji način sve što nam dođe ruke. I mi to radimo. Toliko sestara u prosvjeti ima. U humanitarnim organizacijama. U zdravstvu. Toliko sestara zaokupljenih naučno-istraživačkim radom. Prirodnim naukama.  Ne radi svijeta, već radi Allaha. Radi emaneta.  A da pritome i svijetu pokažemo da mi nismo zaostale i da u stopu pratimo, ili u stopu nas prate, ovisi kako ko gleda, one koje nam oni serviraju kao uzore.  Kao da nama trebaju drugi uzori pored najboljega koji je zemljom hodio, sallallahu alejhi ve sellem.

Ne želim  niti smijem zaboraviti, i pohvaliti sestrice koje su sebe pronašle u brizi oko cvijeća, bašče. Koje vole svoju bašču nego bilo koju drugu, nama primamljivu, destinaciju u svijetu. Od kojih smo naučile recepte svih kolača kojima se hvalimo kad nam gosti dođu.

I pored svega smo i majke i supruge. I prijateljice. Sestre. Kćerke. Svoje zadatke savjesno obavljamo.

S druge strane, žene smo i volimo pričati o braku, o djeci, o vjenčanju, zarukama... Volimo reći kako smo svoju frizuru promijenile da iznenadimo muža ili idemo na fitness jer se sprema naše vjenčanje. Sve to da bismo na neki način oduševile muževe, zaručnike... Pred svadbu uglavnom kupujemo vjenčanicu, haljine za po kući, haljine za vani. Kupujemo šminku. Preparate za kosu, za tijelo.

Razmišljala sam...

Pitala se da li bi moj potencijalni muž volio neko barbie izdanje mene ili izdanje mene  koja je intelektualno napredovala u nekom aspektu? Zapitajmo sebe, šta mi to nosimo u brak? Mi koje odgajamo generacije ummeta.

Može biti da ne gledamo isto na svijet, na brak, na život, ali smatram da svaka muslimanka MORA imati osnovno vjersko znanje. Ne mislim pritome na nijanse različitosti u načinu obavljanja namaza, niti mislim na pitanja oko kojih se ulema razišla, Allah bio zadovoljan njima. Mislim na one temelje islama. Akida. Tewhid. Propise o hajzu i nifasu. Naše je da naučimo odgojne metode Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Da naučimo naša prava i obaveze u braku. Da se podučimo Allahovom govoru, i da taj govor (Kur'an) koristimo kao uputstvo za život. Jednom je moja N. lijepo rekla: „ Ako ti misliš da ćeš uz muža povećati svoj iman, varaš se. Ako dosad nisi navikla da se redovno družiš sa Kur'anom, nećeš ni u braku.“

Budimo iskrene prema sebi, je li se desilo ikad da ovako kažemo ili pomislimo: „Kad se  udam ja ću na noćni ustajati redovno“ , a sad se jedva na sabah probudimo.

Ukrasi koje kupujemo samo su sitnice naspram ukrasa kojima nas je naš Gospodar darovao. Takve ukrase trebamo njegovati. I dograđivati ono što nam možda fali.

Lahko je našminkati se. Namirisati. Dotjerati. Ali zapitajmo se, šta je zapravo naša uloga? Biti supruga i majka, to sigurno. Ali Allahu pokorna prvenstveno. Nije nas Allah ovakve različite stvorio za samo te dvije uloge. O kako puno mogućnosti imamo, i one samo čekaju da ih uhvatimo. Da ih iskoristimo.

Svestranost. Široki vidici. Širokogrudost. I ona duhovna ispunjenost, koja prkosi ovom svijetu pokvarenom. Kao da kaže: „Pogledajte mene. Uspješnu, a robinju Allahovu. Pogledajte i ugledajte se. Dovoljan je meni Allah. Dovoljan je da mi kaže – Uči!, a ja već znam šta mi je činiti. „

To krasi muslimanku. Uspješnu muslimanku.

Neka nam vodilja kroz život bude Allahov govor i riječi Njegove: „Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći.“ (prijevod značenja sure Al-Inšiqaq, 6.ajet)

Na kraju što nas čeka, neizbježno, pred Allaha ćemo stati pojedinačno. I bit ćemo pitane sigurno, u šta smo provele vrijeme nam darovano i kako iskoristismo dunjalučka dobra. Ni odjeća ni naš lijep izgled od pomoći neće biti, već djela na vagi poredana. Šta će prevagnuti, do nas je.

Volimo te a nismo te vidjeli Poslaniče

Moj Poslaniče, pitam se jesi li znao, dok si Allahu na sedždi plakajuć' za ummet dovio, da će te danas tvoj ummet na cjedilu ostaviti? 

Dušmani su na tvoje ime klevetu bacili i mubarek lice tvoje su karikaturama ismijali. A ti se nisi štedio. Tvoje se tijelo nije odmaralo, zbog nas si se trudio. Da budemo tu gdje smo. Nas – dvije milijarde. Elhamdulillah.

Samo, nisu oni (dušmani) Poslaniče svjesni da je Allah, Uzvišeni pomen na tebe visoko uzdigao. Da je On, Sveznajući, odredio da uz Njegovo ime i tvoje spominjemo. Svaki dan, izgovarajući – La ilahe ilallah Muhammedu resulullah. Poruka je ovo njima, da nikom osim sebi naškoditi neće.

I da si danas među nama, znam da ne bi zamjerio. Sve uvrede bi prebolio, oprostio kao onda na Taifu, i Allaha bi za uputu svoga ummeta molio. Jer si Allahov miljenik. Njegov najdraži rob. A ko to može Allahu mio biti i sa trunom oholosti u grudima?

Najdraži učitelju, iz života tvoga pouke uzimamo, i uzorom te zovemo. Svijetla tačka u historiji čovječanstva si. Mnogi su o tebi najljepše rekli. Mada, to nama ništa ne znači. I da ništa nisu rekli, mi znamo ko si i koliko vrijediš. Svjetovima kao milost poslan si.

Šefa'atu tvome se nadamo, jer si naš zagovornik na Sudnjem danu, inšallah. Jedini, koji ćeš toga dana, Gospodara Svjetova moliti za svoj ummet. Za nas, Poslaniče, voljeni.

Pa kako da te nakon ovoga ne volimo? Kako da te ne slijedimo? Kako da se opiremo kada čujemo da si nešto, Allahovom voljom, naredio ili zabranio?

A ima nas...

Koji kažemo da te volimo a salavate ne donosimo kad tvoje ime u razgovoru spomenemo.  Dozvoljavamo da se prosipa krv muslimanska i to mirno posmatramo, a rekao  si da je čast vjernika  kod Allaha veća od časti Kabe, njegov imetak, krv. Čitamo  hadis “Ne zavidite jedni drugima, nemojte lažno povećavati jedni drugima cijene robe, ne mrzite se, ne okrećite jedni drugima leđa, nemojte se jedni drugima nametati u kupoprodaji i budite, Allahovi robovi, braća. Musliman je brat muslimanu: ne čini mu nasilje, ne ostavlja ga na cjedilu, ne laže ga, ne omalovažava ga. Bogobojaznost je ovdje!”, i ipak nastavljamo da radimo suprotno?

Poslaniče voljeni, dio smo ummeta tvoga. Ti si plakao za nas, a mi smo danas ovakvi... Razjedinjeni, iako si oporučio da smo mi muslimani zidovi jedne zgrade, da smo jedno tijelo...

Ima nas...

Tvojim stopama idemo i sunnetom se tvojim kitimo, bez obzira na sve.

Voljela bih, Poslaniče, i takve da nas vidiš. Da budeš ponosan. Na svoju braću koji te nisu vidjeli, a vole te, više i od sebe samih. Zbog kojih si, pred ashabima svojim, suze prolivao. Pred ashabima, najboljima poslije tebe, si nas spominjao.  

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, došao na mezarje, pa rekao: “Es-selamu alejkum, boravište naroda koji vjeruje, i mi ćemo vam se, inšallah, pridružiti. Volio sam da smo vidjeli našu braću.” Rekoše: “Nismo li mi tvoja braća, o Allahov Poslaniče?” “Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji još nisu došli na ovaj svijet.” Rekoše: “Kako ćes poznati one koji još nisu došli, od tvog ummeta, o Allahov Poslaniče?” Reče: “Reci mi, kada bi čovjek imao konje s bijelim biljegom na čelu, da li bismo ih mogli prepoznati među potpuno crnim konjima?” Rekoše: “Mogli bismo, Allahov Poslaniče.” On reče: “Naša će braća doći svijetlih (bijelih) lica i čisti od abdesta, a ja ću ih predvoditi na Havd (vrelo Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem). Od mog Vrela neki ljudi će biti odgonjeni kao što se odgone izgubljene deve. Dozivat ću ih: ‘Dođite ovamo!’ – no bit će mi rečeno: ‘Promijenili su se, doista, poslije tebe, o Poslaniče’ – a ja ću im kazati: ‘Daleko bili, daleko bili!’” (Hadis bilježi imam Muslim, Ibn Madže, Malik, Ahmed, El-Nesai i drugi)

Moderni hidžab ili šejtanska spletka

Uhvatio me je srklet nakon prve pročitane rečenice, ali progutala sam i nastavila čitati dalje. Članak nazvan „Ljepotice koje pokazuju kako hidžab ne mora biti staromodan“. Pročitala sam ga a onda krenula u listanje slika. Lice mi se ukočilo od ovih takozvanih modernih muslimanki.  Steglo mi se srce i gotovo da sam zaplakala kad vidjeh šta mi rade od islama i odjeće pokornosti. Bojim se Allaha da će me kazniti ako na ovo ne reagujem.

Ljuta sam. Veoma sam ljuta na nas muslimanke što dozvolismo da nam naš hidžab učine modnim detaljom. Što nam od islama našeg hoće napraviti cirkus a od odjeće stida cirkuska odijela.

Krive smo, sve.

Prvo smo počele da pravimo nekakve modne revije sa hidžabom. Onda smo otišle i korak dalje pa smo napravile i izbor za miss pokrivenih muslimanki. A evo sad nam rekoše i da smo staromodne, pa  počeše ismijavati našu odjeću pokornosti ovim nekim nazovimo hidžabom.

Sve mi znamo koji su šarti hidžaba, šta smije a šta ne smije biti otkriveno. Ali smo pustile šejtanu da slaže odjeću u naš ormar, da sa nama ide u kupovinu, i da nam bira šta ćemo obući. Pa on, Allah ga prokleo, umjesto duge suknje izabra onu kratku i uz nju nam nađe helanke. Šta fali, šapnu nam, pokriveno je sve, ništa se ne vidi. Zatim nas uvede i u drugu radnju gdje nam izabra onu providnu i kratku tuniku za naše uske hlače. Zatim iz ogledala poče hvaliti našu ljepotu. Kako ste samo lijepe i moderne, veli. Vidi, možete se sad takmičiti sa nemuslimankama. I vi možete biti kao one, moderne a pokrivene. Koja pobjeda!

Da, da. Pobjeda je šejtanova. On se Allahu zakleo da će nas do Sudnjeg dana na zlo navraćati. Vidim, dobro mu ide, kad smo pustile da nam o hidžabu pričaju oni  koje ne znaju ni šta je hidžab. Oni koji misle da on znači samo pokriti kosu. Ali i to smo im mi dozvolile. Jer da smo čvrsto stale u odbranu naše odjeće dostojanstva i da se nismo stidjele što su nam suknje duge, ni oni ne bi smjeli da nam se smiju i da od nas prave cirkuske akrobate.

Krivim sve nas, bez izuzetka, što ne branimo našu vjeru. Igraju se sa nama, vallahi se igraju. I igrat će se sve dok im se ne suprostavimo. Ispravnom odjećom. Odjećom, za koju su se svi islamski učenjaci složili, kako ona treba da izgleda. Onog trenutka kad na ulicama muslimanke budu dostojanstveno hodale u onome što se zove odjećom pokornosti, istog tog trenutka će oni prestati da za nas kreiraju cirkusku odjeću. Kada im jasno kažemo da NE ŽELIMO prozapadni hidžab, tada će i ustuknuti sa svojim namjerama.

Ima li išta ljepše od upute Gospodara našeg, a mi opet nezadovoljne... Hoćemo da budemo "in", hoćemo da "laskamo" zapadu. Da im dokažemo kako mogu zajedno i hidžab i uske hlače... ili helanke?! E pa ne može. Zar ti, sestro  moja, treba bolja moda od sunneta? Zar misliš da nam zapadnjakinje ne zavide na nama svojstvenoj modi- sunnetu? Zar da se sramimo onoga za što se, najbolji čovjek koji je hodao po Zemlji,sallallahu alejhi ve sellem,  borio 23 godine?

Nema te odjeće koja će nas učiniti ljepšim nego što već jesmo. Lijepe iznutra, čistog srca, čvrste vjere u Gospodara svjetova.  Ne treba nam poseban šal koji je na poseban način stavljen. Ni štikle, ni kožne suknje, da bismo dokazale koliko smo sposobne. Koliko smo modno osviještene. Pametne smo, elhamdulillah, intelektualke, pa šta odjeća znači? Tako vam Allaha, Sveznajućeg, ne uspoređujte  se sa onima koje nemaju ništa sa islamom. Kad pred Gospodarom ponizno stojimo, On ne gleda koliko smo se "nakinđurile", On gleda kakva su naša srca. Jesu li skrušena... Sjetimo se Aiše, radiallahu anha, po današnjim deredžama mogla bi biti akademik, toliko je znanja imala. Imala je samo dvije haljine, a ostala je poznata cijelom svijetu, po hadisima koje je prenijela od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I Fatima, radiallahu anha, koja je bila toliko siromašna, da nije imala čime djecu hraniti. A Džennet joj je obećan.

Nemojmo dozvoliti da nam peru pamet raznim člancima sa ljepoticama (čitaj plaćenim manekenkama) pod, nazovimo, modernim hidžabom. Pokažimo im da znamo koliko vrijedimo i pokažimo im da se ne stidimo svoga propisnog hidžaba. Pokažimo im da je naš cilj  Džennet i da nas dunjalučari neće pokolebati  tako što  će nam nuditi neke antistaromodne hidžabe. Mi se nećemo  kinđuriti da bismo mogle zapadnjakinjama parirati. Hoćemo zadovoljstvo Gospodara i Njegovu nagradu.