U odbrani muslimanske časti

Prestala sam čitati vijesti po portalima. Prestala sam pratiti sve vijesti. U Bosni i van nje.Televizor sam izbacila iz kuće. Više nisam mogla podnijeti širenje nemorala putem ove kutije. Više nisam mogla gledati i slušati medijske laži. Radi svoga mira.

Shvatila sam da svoje mišljenje i stavove ne mogu graditi čitajući izmišljotine onih kojima je samo gledanost bitna. Pa koliko, dragi moji, vam je gledanost porasla ovih dana? Na račun muslimana? Gledanost, kao što vidim, ne možete na bilo koji drugi način ni da dosegnete. 

Svakako vam poručujem da moj mir narušiti nećete, niti ćete učiniti da islam i muslimane zamrzim. Ja sam se okrenula onome u čemu je istina jasna – Kur'anu Časnom, govoru Allahovom i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne govori po svome nahođenju.

„Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika. Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je očita potvora!" ... (Prijevod značenja En-Nur, 11.-12.)

Zar nam ovi ajeti nisu dovoljni do Sudnjeg dana? Ajeti koje je Allah, subhanehu ve te'ala, objavio zbog potvore na Aišu, radiallahu anha, ali ujedno su ovo ajeti objavljeni  svakom od nas, ponaosob, da ne dozvolimo crvu sumnje da djeluje.

Budimo iskreni prema sebi – koliko smo puta za neku beznačajnu sitnicu posumnjali na vjernika, Allahu pokornog roba? Jesmo li ikada takvom insanu za grešku (samo našem oku vidljivu) našli opravdanje, pitali, ili bili od onih u Časnoj Knjizi opisani kao mirni i dostojanstveni prolaznici pored onog što ih se ne tiče? Jesmo li?

Danas nam je televizija uveliko otežala (ili olakšala) stvari. Istinski vjernici se bore protiv nje braneći čast svakog muslimana, dok ostali, miskini, u pokušaju da okaljaju sve islamske vrijednosti jednog insana, ne biraju ni metode ni sredstva.

Nažalost, medijima smo dopustili da nam preko praga pređu, da sjednu i na kauč, kahvu popiju. I mozak ispiju. Ništa to drugo nije osim šejtana, Allah ga prokleo. I mi se družimo sa njim, u kući ga držimo. U njeg gledamo. A Allahov govor zapostavljamo. Allahove riječi, lijek za srce i dušu. A ne želi nam Allahov neprijatelj ništa osim Džehennema. Nikakvo dobro. Allahu se tako zakleo - do Sudnjeg dana će nas na zlo navraćati.

Svjesna sam da se na dunjaluku  pravda ne može postići. Svjesna sam da ne mogu učiniti mnogo u odbrani muslimanske časti, ali znam da Allah, Zaštitnik iskrenih vjernika, može. On je Pravedni i On je dan, u kojem ćemo svi pred Njega Uzvišenog stati, nazvao Sudnjim danom. Danom pravde. Danom u kojem neće nepravda biti nanesena nikome. 

A do tad dovom tražimo milost sa Izvora milosti.