Uživaš li u dobročinstvu

Moja draga N. dala mi je ideju za novi tekst. A nisam mogla to da odbijem, prvenstveno zbog poruke  a zatim i zbog blage zakržljalosti  moga pisanja u posljednje vrijeme.

Rekla mi je: „Ja to ne znam pretočiti u tekst.“ , a već mi je bila ispisala pola stranice. :)

Ebu Derda' , radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu se znanje stiče učenjem, a blagost se postiže nastojanjem da se bude blag. Onaj ko bude težio dobro, dobro će mu biti i dato, a onaj ko se bude čuvao zla, od njega će biti i sačuvan.“

Iako je ideja bila da pišem o načinu činjenja dobrih djela, ovaj hadis nisam mogla propustiti i ne podijeliti ga sa vama. Nijjet mi je bio da nas podstaknem na razmišljanje – čemu danas težimo? Ako želimo biti blagi, radimo li na tome? Ako tražimo znanje, učimo li?

Živimo u instant vremenu i sve bismo -  ovdje i odmah. Zaboravljamo da nas blagim ne čini želja da budemo blagi, već konstantni trud. Niti nas učenim čini ljubav prema znanju, nego učenje.

I činjenje dobrih djela postalo je nekako  instant. Vidimo ili čujemo kako je nekome potrebna pomoć, uplatimo novac na bankonvni račun ili novac dostavimo do neke organizacije i gotovo – dobro djelo učinjeno. Ali, je li ono bilo uzrok širenja naših prsa? Čišćenja našeg srca? Bojim se da smo počeli zaboravljati kako se uživa u dobročinstvu. Prestali smo biti svjesni te ljepote.

Lijep primjer kao i podsticaj dala je i meni i vama upravo moja N., sa početka teksta. Uradila je dobro djelo koje je razgalilo njeno srce, i koje će vjerovatno zbog tog osjećaja učiniti još mnogo puta.

Ona je kupila neke osnovne namirnice, pokucala na vrata jednoj nani i predala joj kese. Sigurna sam da  nani kese nisu bile toliko bitne koliko osmijeh i razgovor koje je dobila. A još sam sigurnija da je radost s druge strane bila veća. Jer nije isto pokloniti vrijeme i pokloniti kesu. Davanje kese je davanje nečega, a davanjem vremena  ti daješ sebe, a oboje  je opet od Allahovog davanja.

Ponekad jednostavno nismo svjesni koliko zijaret nekome uljepša dan, pogotovo nanama i dedama. Oni osjećaju da su nam na teretu, da nas tuše i oduzimaju nam vrijeme. I tako, uglavnom, mi činimo da se osjećaju, iako znamo da od tih ljudi ne možemo čuti do dobro – mudrosti, savjete, šale... I podsjećanje na prolaznost života.

Ako se damo u razmišljanje, ovim zijaretom N. nije učinila samo jedno dobro djelo, već mnoštvo njih. Ako je nana bila bolesna, posjetila ju je. Nasmijala se i nazvala selam – što je sadaka. I bila je sebeb nečije radosti. A Allah mnogostruko nagrađuje.

Istina, sve bi se ovo moglo učiniti i na lakši način. Naći organizaciju koja pomaže siromašne, stare i iznemogle i uplatiti novac. Ali, kakav je osjećaj? Šta bi to više proželo naše tijelo do vršaka prstiju?

Nebrojeno puta prošla sam pored Narodne kuhinje, na putu do Tabačkog mesdžida, noseći u kesi namirnice koje su na kraju mjeseca dostavljane upravo u tu kuhinju. I osjećala sam se lijepo, jer eto, na neki način sudjelujem u hranjenju siromašnih. No, kad sam vidjela djevojke koje su jedan dan provele u toj kuhinji kuhajući i dijeleći obroke, postalo mi je jasno da moj osjećaj nije bio ni blizu onoga što su one osjećale dok su se družile sa ljudima. Dok su sa obrocima dijelile osmijehe.

Ja nikad nisam razmišljala o tim ljudima. Nisam razmišljala o tome koliko im je možda potreban osmijeh, topla riječ. Koliko žude da sa nekim porazgovaraju, da im se ukaže poštovanje. A moje sestre su uživale u svakom trenutku. Pomagale su u kuhinji, u dijeljenju hrane. Davale su sadaku osmijehom, razgovorom. Pokazale su svoj lijepi ahlak. Molim Allaha da im ovim  postupcima oteža tas na vagi dobrih djela, na Sudnjem danu.

Na kraju, sami zaključite koja od nas dvije je ljepše postupila. I šta biste radije uradili. Učinili dobro djelo vlastitim rukama, odnijeli na vlastitim leđima, ili samo trunkicu učestvovali u njemu...?

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nećete moći pridobiti ljude svojim imecima, pa ih pridobijajte vedrim licima i lijepim ponašanjem.“