Kažu mi da bih trebala da živim u 21. stoljeću. Da se skinem i pokažem ono "što imam". Ne znaju, jadni, da to "što imam" i nije moje.Sve to pripada mome Gospodaru, Uzvišenom. I da vam kažem - zadovoljna sam da živim u 7. stoljeću. Po Poslanikovom, sallallahu alejhi we sellem, sunnetu.

srijeda, 6. svibnja 2015.

Kome Allah želi dobro stavi ga na iskušenje

"Čudan li je slučaj vjernika! Šta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne važi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreća, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreća, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreći) upiše u dobro djelo." (Hadis bilježi Muslim)

Dok slušamo ili čitamo o životu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, divimo se njegovoj ustrajnosti i pored svih iskušenja kroz koja je prošao. Prolazi nas jeza samo kad se zamislimo u toj situaciji.  Subhanallah, najbolji čovjek svih vremena, a toliko iskušenja. Zbog čega li? Zbog ljubavi, nego šta! Ljubavi Uzvišenog. El-Veduda.
A mi se onda pitamo – zbog čega je mene Allah ovako kaznio? Jesam li ja ovo zaslužila?
Velika je mudrost Njegova. Stanje srca svačijeg On, Uzvišeni, zna. I ne brini se, nikad ti neće dati ono što po(d)nijeti ne možeš. Iskušenja ti daje da bi te nagradio. Da bi naučila. Odrasla. Zato jer te voli.
Allah samo želi da Ga se stalno sjećaš i moliš za pomoć. Da bi ti onda iz milosti Svoje dao i više nego što tražiš. Treba li nam onda veća titula od titule roba Allahovog?
Nijedno breme koje za života svoga ponesemo, nije teško, ako ga nosimo sa imenom Allahovim. Nijedno breme nećemo prebaciti na tuđa pleća jer je nama teško.
Nekad sam se znala upitati, zbog čega je Allah, subhanehu ve te'ala, baš toliko stavljao Svoga najdražeg roba na iskušenja?
Da bi ga pripremio da ponese titulu poslanstva. Da bi primjerom pokazao  svima nama, da su iskušenja neminovna i da ih On, Uzvišeni daje svakome, bez izuzetka. I da sve što nam Allah, subhanehu ve te'ala, dadne kao iskušenje, to je zato da bi nas podučio onome što je bolje za nas. I da bi nas, na kraju, nagradio za sabur. Nagradom, koju ni pojmiti ne možemo.

"Sada se rastajemo ja i ti!" - reče onaj - "pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.”
"Što se one lađe tiče - ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;
što se onoga dječaka tiče - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,
a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg;
a što se onoga zida tiče - on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!" (Prijevod značenja, Al-Kahf, 78.-82.)

Kako nas Allah kroz ove ajete podučava, da sve što izgleda dobro ne mora biti tako, i da sve što izgleda loše ne mora biti. Allah je za nas sve savršeno uredio. Strpi se i vidjet ćeš na kraju da je tako ipak za tebe najbolje. Allahu ekber. Koliko smo puta neko iskušenje dočekali i bili nestrpljivi u njegovom podnošenju. A na kraju bi se ispostavilo da smo upravo kroz to iskušenje postali stabilniji i bolji. Allahovom voljom.

Muslimanko, trgni se. Allahov rob si, i toga si svjesna. Budi ponosna. Svako  je breme vjerniku lahko, ako ga nosimo s imenom Allahovim.


Nema komentara:

Objavi komentar