O ljubavi

Najmanje o ljubavi pišem

kad je najviše osjećam.

Riječima se teško opisuje

to čudno lupkanje pumpe,

što je srcem nazvaše.

I ti si kriješ onamo.

Svjesno

Ili nesvjesno.

Kriješ se tako dugo

da ponekad mislim

da si dio srca moga.

A nisi. Naknadno si došao.

Krišom ga naselio.

I ostao.

Čini mi se zauvijek.

Do vječnosti.

Do hlada Allahovog.

I ponovo nakon toga.

U dvorcima džennetskim, inšallah.

I uveseljavaš ovu malu pumpu

na lijevoj strani smještenu.

Uveseljavaš da zaigra nekim ritmom

zaljubljenim.

Ljubavnim.

I osmijeh izmamiš

kad god me podsjetiš

da sve što je vrijedno pažnje

vrijedno je i čekanja.

Čekam.

I čekat ću.

Koliko bude trebalo.

Sve dok Milostivi,

Gospodar duša naših,

ne kaže – Budi!

Da bude.

P.S. Na dunjaluku dočekala. Elhamdulillah! :)