Nekoliko
dana ranije dođe do mene haber da se „neko“ čudom čudi otkud ja u Tabačkom
mesdžidu kao aktivista.
Isto
tako, s druge strane mi haber stiže da se „neko“ interesuje nosim li ja nikab.
Prozvaše me Suadom, autoricom tekstova, djevojkom pod nikabom.
Abdullah
b. Amr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi
Onoga u čijoj ruci je moja duša, čast vjernika je kod Allaha veća od časti
Kabe, njegov imetak, krv i da se o njemu ne misli osim dobro.“ (Ibn Madže, s
ispravnim lancem prenosilaca)
Tabački
mesdžid je Allahova kuća u kojoj se Njegova najljepša imena spominju, u kojoj
se uči o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, životu. Svaki hizmet u
njemu je hizmet Allahovoj vjeri. Allahova
kuća nije odgovorna za postupke njenih gostiju, niti zaslužuje da je se
etiketira ružnim opisima i nazivima. Kad uđeš, sestro, niko ti ne
naređuje da vihriš i pregledaš po saffovima kako ko sjedi i kakvu ko mahramu
nosi. Niko te ne tjera da kršiš
islamske propise obaranja pogleda i miješanja sa muškarcima, niti da ašikuješ i
tražiš sebi hairliju. Brate,
niko te ne tjera da hrliš prema sestrama i zagledaš sebi hanumu. Niko te
ne tjera da klanjaš ovako ili onako. Niko ti ništa ne govori. A i ako govori,
to je džennetski pozdrav – esselamu alejkum. Ezijetiti te sigurno neće niko.
Napravit će ti mjesto, ako je gužva. Nasmijat će ti se. To je ahlak, kojem nas
kroz halke uči uvaženi hafiz Kenan Musić.
„Suada- ma ona
što ide u Tabački mesdžid“ je prvi dublji kontakt s vjerom ostvarila u tom
mesdžidu na halkama hadisa. Svaki put kad bi se tu pojavila, hafiz bi nasihatio
ono što je njenoj duši mehlem bio. Tamo je ona naučila da se nakon svakog spomena na Poslanikovo,
sallallahu alejhi ve sellem, ime kaže – sallallahu alejhi ve sellem. A koliko
se puta spomene njegovo ime na toj halki. Tamo je naučila koje dove treba učiti
pri ulasku ili izlasku iz Allahove kuće. Dobila je priliku, baš u tom mesdžidu,
da piše i ostavlja tragove za sobom u vidu slova, riječi, rečenica. I pored
svega toga, dobila je priliku da od sebe da nešto za ummet. Stekla je ona tamo
i puno prijatelja, koji joj pomogoše, da mimo vjere, nauči još stvari korisnih
za život, inšallah. Koliko je samo preko tog mesdžida upoznala sestara, koje joj
postadoše prijateljice za života. Pa kako bi mogla upoznati dušu duše svoje –
Ammaru, koja je bila u dovama srca njena. A Allah, aze ve dželle, vidi srce
roba Svoga.
Njeno
srce je težilo istini pa joj je Allah, subhanehu ve te'ala, rasprostranio srce prema
islamu i počastio je da od tada ne prestane učiti o svojoj vjeri i tragati za
istinom. Da za uzor u svakom svom životnom postupku uzme izvorni postupak
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – počast - kako samo On, Uzvišeni,
zna i može počastiti roba Svoga.
Šta
nam je to sa srcima našim kada ljude vežemo za mjesta? Šta nam je to sa
vremenom kada ga trošimo na druge ljude? Gdje su nam to opravdanja za brata
muslimana i sestru muslimanku? Onih 70 opravdanja prije negoli osudimo. Gdje
nam je to volja i želja da ummetu koristimo? Gdje nam je ona hrabrost mudžahida
kojom se hvalimo na svim društvenim mrežama? Ostala nam kod prve prepreke
prolaznog dunjaluka.
Pitam prvo sebe, a zatim svaku sestru, kako osoba,
koja Allahu pada na sedždu pet puta
dnevno, može omalovažavati trud pojedinca ili skupine muslimana? Zar osoba,
muslimanka, može sebi dopustiti da obezvrjeđuje i sa visine gleda sestre koje se
strpe da izađu muškarci da se ne bi gurale sa njima. Ili sestre koje su stavile
hidžab samo tu noć i došle učiti o Allahovoj vjeri? Koje će možda već sutra
biti okićene istom krunom kojom sam i ja počašćena koju godinu prije? I koje će sutradan možda bolje praktikovati
vjeru od onih koje su godinama u vjeri. Zar ne zna da su srca između dva prsta
Milostivog i On ih okreće kako On želi? Zar ne znaju muslimani i muslimanke
koju je dovu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem najčešće učio- O,Ti koji
okrećeš srca, učvrsti moje srce na Tvojoj vjeri?
S druge strane, nikab, prelijepi sunnet majki
vjernika, je
moja velika ljubav, nešto za što se nadam da će me Allah, azze ve dželle,
jednog dana počastiti. Sunnet koji mi je neizmjerno drag i kojim se ponosim,
svaki put kad ga spomenem, ma šta drugi rekli ili mislili.
Pitam se, da li je, i zašto, ovaj podatak bitan za
diskusiju i za čitanost mojih tekstova? Da li bi tekstovi „Suade- ma one što
nosi nikab“
bili manje vrijedni ako bih i bila
djevojka pod nikabom? Da li bi oni tada
nosili neku drugu poruku, a ne onu koju nose? Da li bi to bilo kršenje
tradicije Bošnjaka, ako zaboravimo da su i naše nane svojevremeno nosile
feredže? Neko je, možebiti, i zaboravio, a neko se dobro pobrinuo da bude
zaboravljeno. I ne samo to, već omraženo od strane nas, unuka tih žena koje su
se borile, svojski, da sačuvaju identitet muslimanke.
Šta
nam se to dešava? Kakva su nam to srca?
Gospodaru
našem je drago spominjanje Njega, Uzvišenog i Njegovih imena, a nije Mu drago
spominjanje Njegovih robova, onako iz razonode. I Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, je preporučio da govorimo dobro ili da šutimo. Da li bi se iko od nas usudio da kaže ružnu
riječ o Kabi, svetom mjestu svih muslimana, da kaže kako je ove godine ružan
njen plašt, ili kako je mogla biti malo ukrašenija ili kako je mogla biti na
drugom mjestu.. Ne bi, neuzubillah. Ali zato se usudimo govoriti o onome što je
svetije od Kabe, a to je čast muslimana i muslimanke! Dajemo sebi za pravo da
iznosimo svoja mišljenja šta je neko htio. Igramo se profesionalnih čitača
nijjeta i profesionalnih tumača tuđih postupaka.
Šta
ćemo Allahu, subhanehu ve te'ala, reći kad naša usta, oči, uši, vrijeme, dan,
noć,... budu govorili protiv nas i protiv naše volje? Kako ćemo opravdati sve
blagodati koje su nam darovane da ih koristimo u veličanju Uzvišenog Allaha?
Jesmo
li svjesni koliko smo sretni što smo Uputom darovani? Učimo li pouke iz Kur'ana
Časnog? Koristimo li taj Kur'an kao uputstvo za život ili nam je samo sredstvo
za hvaljenje da smo „na Kur'anu i
sunnetu“?
"O sinko
moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima
ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari,
On je Sveznajući. O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela,
a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako
postupiti. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom
nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u
govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!" Kako ne
vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na
nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i
nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez
ikakve upute i bez knjige svjetilje. (Prijevod značenja Lukman, 16.-20.)
Hoćemo
li pouku primiti?
Nema komentara:
Objavi komentar